Nekropola Kopila kod Blata na otoku Korčuli arheološki se istražuje od 2012. godine. Do sada su otkrivene dvije jezgre, zapadna s 12 grobnica monumentalne gradnje i istočna, koja je još uvijek u fazi istraživanja. Konstrukcija grobnica je suhozidna, a pokojnici su pokapani u kamene sanduke i prekriveni šljunkom. Grobnice su ponovno korištene tijekom stoljeća, pa su ostaci fragmentirani i vrlo slabo očuvani.
Svrha je istraživanja bioarheološkom analizom zuba i kostiju čeljusti pronađenim u dvije grobnice zapadnog (grobovi 3 i 4) te jedne grobnice (grob 1) istočnog nukleusa nekropole odrediti biološke karakteristike stanovnika naselja. Istraživačka hipoteza je da su se Iliri bavili poljoprivredom, stočarstvom i ribarstvom, jeli zdravu hranu i bili autohtoni stanovnici otoka Korčule.
Ljudski osteološki materijal prikupljen je tijekom arheoloških iskapanja 2015. i 2019. godine te je privremeno pohranjen na Zavodu za dentalnu antropologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istraživanje je obuhvatilo inventuru prisutnih ostataka, određivanje minimalnog broja jedinki, određivanje spola, dobi i kompletnog zubnog statusa. U biokemijskoj analizi napravljena su mjerenja stabilnih izotopa ugljika 13C i dušika 15N, stroncija 86Sr, te radiokarbonsko datiranje.
Grobnice su radiokarbonski datirane u razdoblje 400-40 g. prije Krista i služile su za obiteljske ukope nekoliko desetaka članova. Nalazi zubnog statusa pokazuju zdravu populaciju s učestalosti karijesa od 5,85 %, te zubnog trošenja od 86,85 %. Naslage kamenca i hipoplastične promjene nisu uočene, osim kod tri jedinke u grobu 3. Parodontne promjene su uočene u blagom obliku. Rezultati analize stabilnih izotopa pokazuju prehranu temeljenu na C3 biljkama i mesu domaćih životinja, dok korištenje morskih resursa nije potvrđeno. Vrijednosti stroncija smještaju pokojnike u lokalno okruženje, a svi nalazi upućuju na dobar životni standard zajednice.
KLJUČNE RIJEČI: Iliri, Kopila, zubi, stabilni izotopi, mlađe željezno doba
Marina Marić 1*, Jelena Dumančić2, Marin Vodanović2, Dinko Radić3, Davorka Radovčić4, Hrvoje Brkić1
1 Zavod za dentalnu morfologiju i antropologiju, Studij dentalne medicine, Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru
2 Zavod za dentalnu antropologiju, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
3 Centar za kulturu Vela Luka, Korčula
4 Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
* [email protected]
Marina Marić rođena je 04. prosinca 1972. godine u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju Zdravstvenu školu, smjera laboratorijski tehničar. Godine 1991. upisuje Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na kojem diplomira 1997. godine. Od 2002. godine zaposlena je u vlastitoj privatnoj ordinaciji u Širokom Brijegu, u Bosni i Hercegovini. Na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Zavodu za dentalnu morfologiju i antropologiju, 2017. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij, te 2024. godine stječe zvanje doktora znanosti. U travnju 2025. godine primljena je u zvanje višeg asistenta na kolegiju Dentalna morfologija i antropologija Studija dentalne medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.
Predsjednica je Društva za očuvanje prirodne i kulturne baštine Kapina iz Širokog Brijega, te član Upravnog odbora Društva za digitalizaciju tradicijske i kulturne baštine iz Širokog Brijega. Suradnik je Ministarstva znanosti, obrazovanja, kulture i sporta Županije zapadno-hercegovačke, te Povjerenstva za obilježavanje grobišta iz drugog svjetskog rata i poraća Grada Širokog Brijega. Aktivno sudjeluje u radu Komore dentalne medicine Županije zapadno-hercegovačke. Član je Međunarodnog udruženja za paleodontologiju.