Prvi popis stanovništva uveo je rimski imperator Oktavijan August, i biće da je s tim činom počeka nova era, jer nekako se to pokapa i sa rođenjem Isusa iz Nazareta. Nekoliko godina je pučanstvu najvećeg imperija trebalo je da shvati da to ima najviše veze sa porezom i fiskalnom disciplinom. A najbolje su to shvatili 759. godine od osnutka Rima. Je je to bila po svemu zla godina- Zemljotresi u južnoj Italiji razorili su nekoliko gradova. Proljeće je bilo sušno u većem dijelu Italije i Dalmacije. Kiša nije pala šezdeset i tri dana. Pred samu žetvu navališe obilne kiše i poplave koje su dotukle i ono malo mršavog žitnog klasja. Glad je prijetila Rimljanima te August posla svoje opunomoćenike u Egipat i druge žitorodne dijelove carstva da otkupe veće količine žita. Državne rezerve već su bile na izmaku jer je i prethodna godina bila slaba. Luka Ostija bila je slaba, bez lukobrana tako da se i skupo plaćeno žito nije dalo lako istovariti kada je stigla zima. Bila je to doista zla godina jer se namnožilo pljačkaša, i nemiri su se mogli očekivati u samom Rimu svakog dana.
Tog ljeta Tiberiju su bili potrebni vojnici za njegov pohod na istočnu Germaniju. Poslao je pismo prokuratoru u Saloni Marku Valeriju Messalli da izvrši novačenje među Dalmatima, koji su po posljednjem mirovnom sporazumu s Oktavijanom bili u obvezi dati sedam stotina novaka. U isto vrijeme kada su novaci bili pod oružjem Messala je počeo skupljati porez. Poreznici su krenuli po cijeloj pokrajini. Nisu ubirali više nego je sam August odredio, ali je to bilo više nego što su dalmatinci mogli platiti, jer je i njih te godine pogodila suša. Kukali su kako je svijet siromašan i na rubu gladi. Poreznici su se tada poslužili svojim pravima i pokupili zdravu djecu u naseljima koja nisu mogla da plate da bi ih prodali kao robove. Očevi neke od te djece bili su među novacima pa su se pobunili. Cijela kohorta novaka pobunila se, pobila svoje rimske zapovjednike. Messala je imao dvije legije na raspolaganju. Jedna je imala sjedište u Saloni, a druga u Naroni. Digao je vojsku i pošao na njih, ali Dalmati se podijeliše u manje skupine i povukoše prema slobodnoj zemlji Desidijata, njihovih susjeda koji su imali povoljan sporazum s Oktavijanom koji je podrazumijevao slobodnu trgovinu i neprolaženje rimske vojske kroz teritorij plemena. Moguće je da su plaćali neki danak ali nisu imali obvezu davati novake, jer oni nikada nisu bili u ratu s Rimom….
Tko su Desidijati i gdje su živjeli?
Pravo pitanje je zapravo kako Rimska sila nije pokorila ovo pleme ni stoljeće i po od kada je pokrila Grčku i Makedoniju odnosno sve okolo i izbila na Dunav?
Odgovor dobrim dijelom leži u tome da su živjeli u planinama oko rijeke Bosne i njezinih pritoka kao što su Lašva, Stavnja i Krivaja. Znamo da im je sjedište bilo u Haedumu Castrumu Desidijatoumu negdje kod današnje Breze, a da je tu pronađena i nadgrobna ploča koja je udovica ratnog poglavice batona velikog Teuta podigla svome mužu i braći sa sinovima. (Svi su oni bili batoni)……
Anto Zirdum rođen 4.6.1956. godine u župi Plehan, općina Derventa. Osnovnu i srednju školu završio u Zenici, Pedagoški fakultet u Rijeci, a radnu karijeru započeo u Varešu. Živi u Vitezu.
Objavio 25 autorskih djela proze, poezije i eseja, priredio 6 panorama i antologija.
Napisao više drama među kojima i RAT BATONA koje je izvedene u ambijentalnoj formi 2009.
Zastupljen u 40 regionalnih zbornika eseja, priča i pjesama, u velikom broju časopisa, godišnjaka, ljetopisa te u 9 antologija priča.