Kultna slika predrimskog doba ne samo našeg prostora, nego i sveeuropskog, nije dovoljno jasna da bismo mogli sagledati šire civilizacijske okvire nekog kulturnog kruga. Krajobraznom arheologijom, kombiniranom sa drugim strukama kao što su paleolingvistika, folklor te mitologija, dolazi se do jasnije slike prostora te se uočava stanoviti obrazac naziva toponimskih jedinica koji seže znatno dublje u povijest nego posljednji predrimski kulturni sloj.

Stoga povijesnim slijedom pratimo dva kulta htoničnih osobina, usko naslonjena jedan na drugog – stariji kult zmaja/zmije, te mlađi, kult antropomorfiziranog božanstva. Unatoč tome što je potonji kult mlađi, na širem prostoru istočne obale Jadrana i zaleđu istog, narodni zapisi i kazivanja ukazuju na dublju vezu sa starijim kultom, to jest na prirodni vremenski slijed čija se prisutnost jasno prati kroz mlađu, noviju i trenutnu kulturu - kršćansku. Čini se da toponimi s osnovom u kojoj se jasno očitava tamna, mrka, crna boja - boja zemlje, boja htonike – mogu biti vezani za obje kultne figure.

Igor Hrstić, mag. arcehol. et hist. art., istraživač je čiji je glavni interes područje razumijevanja različitih razina stvarnosti. Kao i u kubizmu, koristi metodu različitih točaka promatranja istog objekta iz povijesno utemeljenih struka i egzaktnih znanosti.