Kada sam pročitao naslov ove teme priznajem bio sam malo zatečen jer naizgled kakve veze imaju jedna s drugom ali pročitavši po drugi put da rekao sam to je baš dobra tema o kojoj se vrlo malo ili tek sporadično govori ili piše.
U ovom sažetku nastojat ću što je moguće više upoznati čitatelja s temom a za to je potrebno vratiti se u daleku prošlost.
Špilje, jame ukratko speleološki objekti neraskidivo su vezane za čovjeka i razvoj prvih zajednica pružajući mu od samih početaka sigurnost sklonište i vodu koju su u tim speleološkim objektima imali na dohvat ruke. O tome nalazimo bezbrojne dokaze koji nam pružaju uvid u život tih prvih zajednica.

„Voda je pokretačka sila cijele prirode“ (Leonardo da Vinci) od presudnog je značaja za sav život na zemlji. Dostupnost vodi nikada nije bila zajamčena naročito na području Dinarskog krša.
Ilirski narod koji je živio na ovom Dinarskom dijelu Jadrana da bi opstao morao je osigurati mnoge potrebe kao što su skloništa, skladišta za hranu dovoljne količine vode za svakodnevne potrebe kao i potrebe u ratnim prilikama. Mi danas nemamo još uvijek dovoljno saznanja o načinu života Ilirskog naroda ili bolje reći tek ponegdje uzgred neki kratki osvrt na tu temu. Jedno je sigurno o čemu svjedoče mnogi materijalni dokazi koji će se u budućnosti predstaviti široj javnosti da sve što su koristili prvi stanovnici Neretvanskog kraja samo je nastavak korištenja prirode i njenih specifičnosti prilagođen potrebama u Ilirsko doba i nastavljen do današnjih dana.
Sve skupa možemo reći da su špilje i čatrnje odigrale vrlo važnu ulogu u određenim razdobljima ljudske povijesti na ovim prostorima pa tako i samih Ilira.

Markica Vuica rođen je 12. srpnja 1954. u Metkoviću gdje je završio osnovnu i školu učenika u privredi, da bi nakon zaposlenja i odsluženja vojne obveze nastavio školovanje u Splitu u srednjoj školi za obrazovanje uz rad za zvanje elektrotehničara jake struje. Radni vijek pretežito je proveo kao šef održavanja u nizu splitskih poduzeća.
Suosnivač je „Udruge za promicanje zaštite prirodne i kulturne baštine Neretve Baštinik“ preko koje je provedena aktivna aktivna zaštita izuzetnog speleološkog objekta Jame u Predolcu.
Surađuje u izradi katastra speleoloških objekata u dolini Neretve te povremeno piše o značajkama podzemlja.
Trenutačno je voditelj istraživačko-edukativnog centra „Congeria - Jama u Predolcu“.
Objavio je sam dvije knjige o starim čatrnjama s područja općine Zažablje te niz knjižica koje promoviraju biološku raznolikost i faunu s područja doline Neretve i samog grada Metkovića.
Na poziv Etnografskog muzeja u Splitu u kao stručni suradnik predstavio je u srpnju 2025. dio kulturne baštine doline Neretve kroz priču o starim čatrnjama.
Kao svojevrsnu nagradu za dugogodišnji rad na području speleologije znanstvena zajednica je po njemu nazvala novu podzemnu vrstu pronađenu na području Neretve (Lepromeson vuicae Giachino, A. Jalžić. B.2021) . Leptomeson vuicae je nova vrsta kornjaša opisana iz“ Dragine lipe jame“ Člopek-Vekići, Borovci .
Dobitnik je nagrade grada Metkovića „Sveti Ilija“ za iznimna postignuća u području ekologije i turizma 2022. te dobitnik nagrade „Suncokret ruralnog turizma Hrvatske“ 2015. u kategoriji „turistička obiteljska gospodarstva“ posebno priznanje za očuvanje prirodne baštine i razvoj kulturnog turizma u ruralnom prostoru.