Povijest pismenosti često zamišljamo kao bljesak genijalnosti antičkih filozofa ili kraljeva koji su željeli ovjekovječiti svoje pobjede. Međutim, arheološki dokazi i logika razvoja ilirskih društava sugeriraju znatno skromnije, ali praktičnije podrijetlo. Pismo nije nastalo iz potrebe za bogoštovljem ili poezijom, nego iz potrebe za redom – onim u skladištu središnje gradine, u trgovačkoj karavani i, što je najvažnije, u samom kućanstvu.
Brojevi prije riječi
Prije nego što je naš predak zapisao prvu rečenicu, morao je naučiti bilježiti količinu. U drevnim središtima, prva "pismenost" bila je isključivo numerička. Razlog tome je kognitivna ekonomija: broj je apstraktan, univerzalan i hitan. Delmatski knez koji šalje pedeset ovaca na utovar u grčki brod usidren u Naroni ne može se osloniti na nečije pamćenje; on treba dokaz. Kroz sustav rovaša ili crta i reza u kori bukve, broj se odvojio od predmeta, stvarajući temelj za matematiku, a tek potom za pismo. Brojevi su bili "softver" rane civilizacije koji je omogućio funkcioniranje složenih društava.
Keramika kao prva baza podataka
U trgovini proizvodima poput vina ili ulja, sami brojevi više nisu bili dovoljni. Amfore ili druge posude trebalo je nedvojbeno označiti da bi se znalo što je u njima. Takve oznake nisu bile samo ukrasi nego preteče budućeg pisma. Tradicionalno se ukrasi na neolitskom posuđu promatraju kroz estetsku prizmu, no oni su nosili duboku informacijsku težinu. U društvu bez pisma, vizualni kod bio je jedini način prijenosa informacija na daljinu ili kroz vrijeme.
Domaćica ili upraviteljica prapovijesnog kućanstva nije ukrašavala posude samo radi ljepote. Određeni urezi, cik-cak linije ili piktogrami služili su kao rani sustav označavanja sadržaja. Njezine kćeri nakon udaje prenosile su poznate motive u svoje nove obitelji i tako je cijela zajednica postupno prihvaćala neki uzorak kao simbol za maslinovo ulje ili žito – takav ukras prestao je biti samo dekoracija i postao je protopismo. To je trenutak u kojem je slika prestala predstavljati samu sebe i počela predstavljati apstraktni pojam ili objekt, a potom se razvila u slovo.
Trgovci i domaćinstva: Praktični kreatori koda
Trgovci su, kao posrednici, bili ti koji su te kućanske i skladišne sustave standardizirali. Njihova pismenost bila je preživljavački alat. Dok su se usmene predaje, mitovi i obiteljska povijest prenosili živom riječi uz vatru, podaci o vlasništvu i količini morali su biti fiksirani na neki način - u glini, u kori bukve ili u kamenu. To sugerira da su prvi pismeni ljudi bili oni koji su radili s opipljivim dobrima – lončari, domaćice i trgovci – a ne nužno mislioci.
Zaključak
Pismenost je, dakle, proces koji je krenuo odozdo prema gore. Krenuo je od urezane crte na dnu lonca koja razlikuje pivo od vode i od rovaša koji predstavlja dug. Ti skromni počeci, ukorijenjeni u praktičnosti svakodnevice i trgovačke razmjene, s vremenom su se transformirali u kompleksne sustave simbola koje danas koristimo. Priznati ukrase na posuđu kao preteče pisma znači priznati da je civilizacija počela organizacijom doma, a da su trgovci bili ti koji su tu organizaciju iznijeli na svjetsku pozornicu.
Tomislav Beronić rođen je 9. srpnja 1965. godine u Vukovaru. Osnovnu školu pohađao je u Borovo Naselju, matematičku gimnaziju u Vukovaru, te studirao matematiku i promet fakultet u Zagrebu. Još tijekom studija programirao je za švicarske tvrtke te se nakon diplomiranja preselio u Basel, a potom u Freiburg u Njemačkoj. Iz obiteljskih razloga vraća se u Hrvatsku 1998. godine i nastavlja se profesionalno baviti programiranjem, nakladništvom i poslovnim savjetovanjem.
Autor je video igre u prepoznavanju i zbrajanju brojeva u glagoljici GlagoMatika i pokretač istoimenog natjecanja za učenike osnovnih i srednjih škola.
Član je Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i nosi ime Zmaj od Glagoljice, te još nekoliko udruga u područjima kulture i istraživanja.
Bavi se proznom književnošću i autor je prve knjige objavljene glagoljicom nakon 1905. godine. Dobitnik je književne nagrade Artefakt za najbolji SF roman u 2016. godini.
Živi u selu Krnjak u Karlovačkoj županiji. Oženjen je za suprugu Biserku i ima jednu kćer Doru.
www.beronic.hr
Naručite popularne naslove Tomislava Beronića direktno od nakladnika