Nedjelja, 27. rujna 2026.
Dom kulture Ploče u 21:30
Pojam unutrašnjost Dalmacije u početku treba razdvojiti po cjelinama od kojih se ista sastoji, a to pitanje je od iznimne važnosti, kako bi mogli raščlaniti razlike koje pripadaju određenoj cjelini.
Stoga pojam Unutrašnjost Dalmacije, koristimo kako bismo jednim nazivnikom obuhvatili šire područje koje se sastoji od Zagore (područje Moseća) Sinjske Krajine, Imotske Krajine, Vrgorske Krajine i Poljičke Knežije.
S obzirom kako se radi o području kojim dominira dinarska kultura, stoga se koriste prirodni materijali poput obrađene vune za odjeću, drva za alate itd.
Na isti način su se izrađivala i tradicijska glazbala, od drva, kosti te štavljene ovčje ili jareće kože. Najveći broj takvih glazbala su razne flaute ili pastirske svirale koje dijelimo na aerofona te kordofona glazbala.
Pod pojmom kordofona glazbala, tj glazbala sa žicama (u ovom slučaju strunom) ubraja se samo jedan instrument koje se zove gusle a dijelimo ih na jednostrune i dvostrune. Gusle su bile instrument prijenosa informacija. S druge strane aerofona glazbala su daleko brojnija s obzirom kako se radi o isključivo pastirskom području, a nazivamo ih:
Rog
Čobanske/pastirske svirale
Diplice
Dvojnice
Diple
Gusle
Većina tih glazbala su se koristila za zaštitu, prijenos informacija, zavođenja ali su pojedina imala i obrednu funkciju pa su se u tom smjeru i razvijala. Ovaj tekst se neće baviti načinima izrade ili širem opisu glazbala, no posvetit će se onome malo poznatome, o vjerovanjima vezanim uz pojedina od njih.
ROG je jednostavno glazbalo izrađeno od roga goveda, sa širokim otvorom na vrhu te užim na dnu tj. završetku roga. Princip sviranja je jednostavan ponegdje sa jednostrukim piskom, a ponegdje samo proizvod zvuka usnama kroz tubu roga. Koristili su ga pastiri kako bi međusobno obavještavali druge o neposrednoj opasnosti, svojoj lokaciji ili kao obrana od vuka.
DIPLICE
Iako jednostavno izrađene, diplice su zapravo kompleksno glazbalo, izrađeno od cjevčice trstike dužine oko 15 cm sa probušenih 5 ili 6 rupica na prstohvatu (mogu se svirati i u paru) te sa piskom sa jednostrukim jezičcem koji se stavlja na jedan kraj svirale. Puhanjem se dobije zvuk, a prebiranjem se mogu razviti i konkretne melodije.
U nekim dijelovima Sinjske Krajine i Poljičke Knežije, ovaj instrument su svirale žene žetelice za vrijeme žetve.
Diplice često budu ukrašene raznim crtežima lista hrasta, žira ili raznim simbolima.
U Gornjim Poljicima (Poljička Knežija) zabilježeno je iscrtano ukrasno lice na vrhu instrumenta.
DVOJNICE
U načelu, dvojnice možemo gledati kao par diplica povezan u jedan instrument, koji se vremenom od trstike počeo izrađivati od drva javora ili trešnje, zadržavši ukrasne linije na vrhu i dnu instrumenta, što se može razmatrati kao i konopac koji je povezivao dvije trstike. Često su ukrašavane crtežom ptice ili neke životinjice, sastoje se od komada drva dužine 30 cm s dvije probušene cijevi.
Sviraju u dvoglasju,na užem dijelu tj na vrhu se nalaze dva usna piska,na desnoj cijevi se nalazi 4 rupice na koje se svira melodija a na lijevoj cijevi 3 rupice koje sviraju pratnju.
Svirali su ih najčešće pastiri za vrijeme odmora tj plandovanja stada.Svojim tihim zvukom smirivale bi stado.
DIPLE
Prodornog, oštrog i kamenog zvuka, glazbalo kojim se strašilo vuka u planini, zavodilo čobanice, liječilo blago od ugriza zmije, glazbalo kojim se štitilo kuću i stado, pozdravljalo Sunce, zvalo kišu i tjeralo vještice, glazbalo koje su po legendi ljudima poklonile vile.
Izrađuju se od štavljene ovčje kože te drva javora, smreke i trešnje.
Pretpostavka je kako seže još od vremena Ilira a po terenskim istraživanjima, bile su obredno glazbalo.
Mješina je ukrašena dvjema kljovama divlje svinje, koje su po svemu sudeći služile kao amajlija protiv uroka, no posebnu pažnju izaziva izrezbareno ljudsko lice koje se nalazi na bačvici.
To lice je izrađeno u nekoliko varijanti, ovisno o majstoru izrađivaču, najčešće je bilo srcolikog oblika. U novije vrijeme pomoću alata ta lica su postala prava umjetnička djela.
Radi se o bogu diplača, kojem se diplar smije obratiti samo jednom u životu i to u ljutoj potrebi, a čije ime se ne izgovara i ne smije se otkriti onome tko ne svira diple. (Izvor: Širola)
U Gornjim Poljicima, kroz terensko istraživanje, zabilježen je spomen trojice diplara iz različitih sela, koji su svirali ujutro prije “istoka” sve dok Sunce ne bi izišlo, te uvečer prije zalaza sve dok ne bi zašlo.
Zabilježene su razne predaje o tome kako su pojedine svirače dipliti naučile baš vile ,i oni su im svirali dok bi igrale svoja kola, a koristile su se za liječenje blaga(stoke) kojeg bi ugrizla zmija.
Diplama su se plašile vještice, a vjerovalo se kako se diple ne smiju svirati od početka do kraja Zime jer bi se dražila (izazivala) morina.
Ovim kratkim tekstom, uvodimo priču o tradicijskim glazbalima u jednu drugu stranu, koja će detaljno pozabaviti izradom, stilovima sviranja ali i samim sviranjem a koja će uskoro biti objavljena.